Home Una Storia quasi Vera Le lettere per Yaguine e Fodé

Area Utenti



Partecipa!

Hai degli articoli interessanti da farci conoscere?

Vuoi scrivere la tua opinione sui progetti dell'Alveare Cinema?

Vuoi condividere le tue idee con altre persone?

Allora iscriviti subito alla Community dell'Alveare Cinema!

Le lettere per Yaguine e Fodé PDF Stampa E-mail
Progetti - IL SOLE DENTRO (una storia quasi vera)

Le lettere ricevute da Arca di Pace:

 

Roma 7 Maggio 2009

“Loro eccellenze i signori membri e responsabili dell’Europa e del mondo intero”

L’Africa, un continente povero dove si vive in mezzo alla guerra, deve essere aiutato. Tutte le persone devono avere diritti, devono poter lavarsi e bere dell’acqua potabile non quella delle pozzanghere, devono poter imparare andando a scuola, devono avere lavoro per guadagnare soldi, non devono essere esclusi dalla vita sociale, devono essere trattate bene, devono poter avere una casa e non devono stare per strada a lavare i vetri delle macchine o a vendere cose vietate dalla polizia. Queste cose che chiedo sono soprattutto per la Guinea Bissao da dove venivano Yaguine e Fodè.

Alessandro
Classe Va sezione A
50° C.D. “Don M. Rua”

________________________________________________________


Roma 7 Maggio 2009

“Loro eccellenze i signori membri e responsabili dell’Europa e del mondo intero”

Vorrei dire ai signori responsabili dell’Europa e del mondo intero che dovete aiutare l’Africa e in particolare la Guinea Bissao ed è per questo che Yaguine Koita e Fodè Tounkara hanno perso la vita; sono andati dove si ritraggono le ruote solo per salvare il popolo africano dalla fame, dalla guerra e soprattutto perché non avevano diritti e non potevano frequentare attività sportive come noi e quindi vivevano male nel loro paese.
Vorrei che l’Africa fosse un continente come tutti gli altri e che non succeda più una cosa simile a questa.

Alessandro
Classe Va sezione A
50° C.D. “Don M. Rua”

________________________________________________________

Io mi chiamo Milosevic Stojan, ho 8 anni e frequento il secondo anno di scuola elementare. Vivo in Kosovo, a Strpce in Montagna Sar. Il mio paese è molto bello e io lo amo moltissimo, ma a volte ho paura per il fatto che vivo qua. Il mio paese è circondato dagli albanesi, e noi non possiamo muoverci senza la scorta della KFOR, è molto difficile per noi, ed è pericoloso. Questa guerra è molto dura e io ci ho perso il nonno a cui volevo molto bene, e che è stato ucciso dagli albanesi. Io e i miei coetanei stiamo vivendo una brutta infanzia e ci chiediamo se tutto quanto doveva andare così. Se non ci fosse questa paura e conflitto tra gli albanesi e i serbi, sarebbe molto bello vivere qua.
Il mio paese è il più bel paese del mondo, e non vorrei andarmene mai, ma ho paura che gli albanesi vi ci costringeranno. Vorrei che vivessimo tranquilli e bene, e non come ad oggi nel buio e senza elettricità e in permanente paura del popolo vicino, vorrei che tutte le persone cattive diventassero buone, che non ci fosse il panico e il timore tra le persone e che si dimenticasse quest'odio tra i due popoli.
 
Ja  se zovem Milosevic Stojan,imam 8 godina I idem u drugi razred.Zivim na Kosovu,u mestu Strpcu na Sar planini. Moje mesto je veoma lepo I jag a mnogo volim,ali se ponekad I plasim sto zivim tu.Moje mesto je opkoljeno albancima,mi nemozemo da se krecemo bez pratnje vojske KFOR,veoma nam je tesko I opasno.Ovaj rat je veoma tezak I ja sam u njemu izgubio  dedu koga sam mnogo voleo,a koga su ubili albanci.Ja I moji vrsnjaci  imamo veoma tesko detinjstvo I pitamo se zar je sve moralo ovako da bude. Da nije tog straha I nemira  izmedju albanaca I srba ovde bi bilo veoma lepo. Moje mesto je najlepse na svetu,I ja ne bi voleo da odem odavde nikad,a plasim se da nas albanci ne primoraju na to.Voleo bi da zivimo mirno I lepo,a ne kao do sada u mraku I bez struje I u vecitom strahu od susednog naroda,voleo bi da svi losi ljudi postanu dobri, da nema panike I strepnje medju ljudima I da se zaboravi ova mrznja izmedju dva naroda.

________________________________________________________

 
Da: Sanja Nikolic <sanj******** Questo indirizzo e-mail è protetto dallo spam bot. Abilita Javascript per vederlo. >
Data: 13 maggio 2009 23:36:00 GMT+02:00
A: Questo indirizzo e-mail è protetto dallo spam bot. Abilita Javascript per vederlo.
Cc: Questo indirizzo e-mail è protetto dallo spam bot. Abilita Javascript per vederlo.
Oggetto: medjunarodni konkurs

Postovana ekselencije, gospodo clanovi  i sefovi Evrope''
Mala sam devojcica, ucenica sam drugog razreda. Iako sam mala vrlo dobro znam staje lepota
zivota. Rodila sam se ratne 2000 godine na Kosovu, u prelepom mestu Strpcu, mestu koje okrzuje
prelepa planina Sara. svako je voleo da dodje Saru leti i zimi.Gostovali su na njoj svi skijasi sveta. Odrzavana su mnoga takmicenja u skijanju. Toga vise nema.
Nema ni one lepote koje je  Sara imala, i celo  moje okruzenje. Sve je drugacije, tuznije. Gde god da se nadjem istu pricu cujem, da je rat nesto najgore na svetu
sve se izmenilo i ljudi inacin zivota.U mom mestu ima starih vojnika sa puskama u ruci,mnogo nepoznatih ljudi. Bojim se kada susretnem sa njima. Bojim se helihopterakoji nadlecu nad mojom kucom.Sve se neceg bojim. Roditelji me stalno pominju javi se telefonom gde si, ne otkljicavaj vrata kada si sama, pre mraka da si kuci, iz skole pravo kuci itd.Zaso?pitam ih.Brinu se za moj zivokod nas nema slobode zivljenja. Nasi zivoti su ugrozeni jer nemamo osnovne uslove zivota, struju nam se non-stop iskljucuje oduzeta nam je sloboda, pa nam je ucenje u skolu otezano .
Sta ce coveku zivot ako nema slobodu zivljenja, i nemaosnovne uslove za zivot. Mala sam, ali sam svedok vremena u komezivom. Ugrozena su mnoga moja prava,
povredjena je Konvencija prava deteta.
Pitam Vas, gospodo iz evropske unije sta bi Vi radili da ste na mom mestu? Da li bi ste pozeleli bombardovanje, geto kretanje uz pratnju vojnika KVORA?
Sigurno ne!Niko ne voli rat, propast unistavanje, smrt neduzne dece, jer deca nisu kriva ni zata na svetu.
U ovom ratu izginulo je u mojoj Srbiji mnogo mojih vrsnjaka. Ratni vihor je svojim delovanjem ulio veliki strah u decjim srcima. Jos traje neizvesnost i sudbina mog naroda na Kosovu.
Zato Vas gospodo ekselencije iz evropske Unije molim, svim srcem, da u moje ime i imesve dece sveta, svojim autoritetom, poslom kojim se bavite kao razumni i uvazeni prestavnici Evrope uticete i stanete na put onima koji zele i izazivaju ratove. da sprecitie smrt nevine dece, jer ako deca i mladost izgine ko ce se brinuti o vama o buducnosti i o Vasem unucima i paraunucima.
Zar Vas, decije suze i strah ne pogadjaju i uznemiravaju . Vi ste ti, koji mozete kreirate novi svet i zivot bez rata,straha, smrti iuniztavanja.
Ja imam poverenja u Vas, pa Vam zato pisem, a Vi se potrudite svojom dobrom voljom , darujete meni i ostaloj deci koja zive kao ja , slobodu zivljenja i pravo na zivot, rast razvoj bez straha.
                                                           
Nevena Nikolic
ucenica II 1
osnovne skole
"Staja Markovic"
38236 Strpce
KOSOVO SRBIJA


________________________________________________________

Gentili signori,
mi chiamo Keisi Seferi e vivo in Albania.Studio nella nona classe (che in italia sarebbe il primo liceo) in una delle piu prestigiosi scuole di Tirana. Ho saputo di questo progetto tramite mia zia la quale vive a Roma da 15 anni. I miei genitori hanno lavorato nell'Ambasciata dell'Albania a Roma per 4 anni.Durante questi 4 anni io e mio fratello ci siamo trovati molto bene in Italia.Come voi sapete, c'è un preciso mandato che riguarda il lavoro all'estero il quale dice che solo 4 anni ci si puo lavorare fuori dalla patria. Quindi dopo questi 4 anni siamo dovuti ritornare a Tirana.
Le cose sono state difficilissieme per me e la mia famiglia. Qui è molto difficile trovare lavoro a causa dei partiti politici. I miei genitori sono sempre stati non di parte, ma visto che nel periodo del partito socialista hanno lavorato,adesso che la maggioranza è il partito democratico non hanno potuto ritornare ai propri posti di lavoro che secondo la legge rispettavano a loro. Voi non avete idea di quante ingiustizie e truffe succedono qui da noi!
Adesso mia  madre e mio padre lavorano in dei posti dove non si rispettano i diritti umani e neanche le cose scritte nel contratto. Le paghe sono minime ed e difficile la sopravivenza. Io e mio fratello a scuola siamo bravissimi.E' da due anni che sono la presidentessa della scuola "Edith Durham". In tutte le pagelle ho ricevuto sempre tutti ottimo ed ho espresso il desiderio di studiare all'estero diverse volte ma sapendo che mancava la possibilità ho taciuto. L'anno prossimo mi tocchera andare al liceo però so che cosa mi aspetta: un orrendo posto dove se non paghi i professori e le profesoresse  non ti promuovono neanche se sei la piu brava.
Io so che con le capacità che possiedo non merito questo, mi piacerebbe tantissimo studiare all'estero però so anche che c'è gente che ha molto piu bisogno di me di queta borsa di studio perche magari non hanno neanche un pezzo di pane da mangiare. Comunque queste sono le ragioni perche mi piacerebbe ricevere quella borsa di studio.
 
Vi ringrazio, con tanto rispetto: Keisi Seferi
 
P.S. Perdonatemi se mi sono allungata molto.


________________________________________________________


Pismo sevofima Evrope.
Osnovna skola Staja Markovic Strpce, Kosovo i Metohija, Srbija
S' postovanjem.

Mala sam devojcica, ucenica sam drugog razreda. Iako sam mala vrlo dobro znam staje lepota zivota. Rodila sam se ratne 2000 godine na Kosovu, u prelepom mestu Strpcu, mestu koje okrzuje prelepa planina Sara. svako je voleo da dodje Saru leti i zimi.Gostovali su na njoj svi skijasi sveta. Odrzavana su mnoga takmicenja u skijanju. Toga vise nema.
Nema ni one lepote koje je  Sara imala, i celo  moje okruzenje. Sve je drugacije, tuznije. Gde god da se nadjem istu pricu cujem, da je rat nesto najgore na svetu sve se izmenilo i ljudi inacin zivota.U mom mestu ima starih vojnika sa puskama u ruci,mnogo nepoznatih ljudi. Bojim se kada susretnem sa njima. Bojim se helihopterakoji nadlecu nad mojom kucom.Sve se neceg bojim. Roditelji me stalno pominju javi se telefonom gde si, ne otkljicavaj vrata kada si sama, pre mraka da si kuci, iz skole pravo kuci itd.Zaso?pitam ih.Brinu se za moj zivokod nas nema slobode zivljenja. Nasi zivoti su ugrozeni jer nemamo osnovne uslove zivota, struju nam se non-stop iskljucuje oduzeta nam je sloboda, pa nam je ucenje u skolu otezano.
Sta ce coveku zivot ako nema slobodu zivljenja, i nemaosnovne uslove za zivot. Mala sam, ali sam svedok vremena u komezivom. Ugrozena su mnoga moja prava,
povredjena je Konvencija prava deteta.
Pitam Vas, gospodo iz evropske unije sta bi Vi radili da ste na mom mestu? Da li bi ste pozeleli bombardovanje, geto kretanje uz pratnju vojnika KVORA?
Sigurno ne!Niko ne voli rat, propast unistavanje, smrt neduzne dece, jer deca nisu kriva ni zata na svetu.
U ovom ratu izginulo je u mojoj Srbiji mnogo mojih vrsnjaka. Ratni vihor je svojim delovanjem ulio veliki strah u decjim srcima. Jos traje neizvesnost i sudbina mog naroda na Kosovu.
Zato Vas gospodo ekselencije iz evropske Unije molim, svim srcem, da u moje ime i imesve dece sveta, svojim autoritetom, poslom kojim se bavite kao razumni i uvazeni prestavnici Evrope uticete i stanete na put onima koji zele i izazivaju ratove. da sprecitie smrt nevine dece, jer ako deca i mladost izgine ko ce se brinuti o vama o buducnosti i o Vasem unucima i paraunucima.
Zar Vas, decije suze i strah ne pogadjaju i uznemiravaju. Vi ste ti, koji mozete kreirate novi svet i zivot bez rata,straha, smrti iuniztavanja.
Ja imam poverenja u Vas, pa Vam zato pisem, a Vi se potrudite svojom dobrom voljom , darujete meni i ostaloj deci koja zive kao ja , slobodu zivljenja i pravo na zivot, rast razvoj bez straha.
 
 
Nevena Nikolic
ucenica II 1
osnovne skole
"Staja Markovic"
38236 Strpce
KOSOVO SRBIJA

________________________________________________________


LETTERA PER LORO ECCELLENZE, I SIGNORI MEMBRI E RESPONSABILI DELL'EUROPA

Io, anche essendo una bambina, ho molti pensieri, ma quello che più mi fa poggiare una mano sul cuore, è pensare che tutti hanno il diritto di vivere, a qualunque razza e cultura si appartenga.
Inoltre molte persone dovrebbero ricordarsi che siamo tutti fratelli, e in virtù di questo, aiutarsi l'uno con l'altro.
Mi auguro che ci sia sempre più solidarietà tra i paesi del Mondo in modo che il desiderio di gioia e di pace si diffonda tra i Popoli.
Roma, 12 Maggio 2009

Lisa Alfei
Scuola Elementare Don Michele Rua
Via G. Belloni Roma

________________________________________________________

Commenti
Cerca RSS
Solo gli utenti registrati possono inviare commenti!

3.23 Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 
 

Acquista il DVD!

 

Da oggi puoi acquistare il DVD del primo film prodotto da AlveareCinema,  "Il Giorno, la Notte. Poi l'Alba"  Vai nell'area Shop del sito!

facebook

diventa fan

Vimeo

Crea i tuoi video con Vimeo su Alveare Cinema

Current

Crea i tuoi video su Current

Ultimi commenti